Suza
Nikada se neces otarasiti tog osecaja koji sada imas u stomaku. To nije nervoza ni blagi osecaj treme! To je jednostavno dah koji sam uzeo prvi put kada sam te video. I ovaj sumoran dan. Tanko, tamno jutro koje probija svoj put do ove sobe koje nema pogleda na ulicu u kojoj si ti, i tamo zalutam.
I kada se zrtvujes za sve sto nije bitno ili bar za nesto sto ne mislis da je bitno shvatis koliko ti ustvari ne maris... Shvatis koliko si sacinjen od rokova, pritisaka i neispunjenih ocekivanja. Koliko mislis da ne znas gde si i koliko mislis da ti traje ta cigareta. Jedan dim nije jedan dah.
Mali svet sumornih desavanja i propalih ceznji trulog, ofucanog, bedno iskarikiranog psihofizickog stanja jedne tacke desno od moje ulice. Daleko niz prav put ka tamo. I ako vristis...
Sada je 6:06.
Ti jos uvek nisi ovde a vreme je da odes. Ostavi kljuc ispod otiraca i zapamti da je tu, jer sledeci put kada budes dolazio cudices se zasto nije tu. Stvari nisu uvek tamo gde ih TI ostavis. Sasvim je sigurno da su tamo gde one zele i treba da budu.
Mene sam ostavio tamo!
Mali svet sumornih desavanja i propalih ceznji trulog, ofucanog, bedno iskarikiranog psihofizickog stanja jedne tacke desno od moje ulice. Daleko niz prav put ka tamo. I ako vristis...
Sada je 6:06.
Ti jos uvek nisi ovde a vreme je da odes. Ostavi kljuc ispod otiraca i zapamti da je tu, jer sledeci put kada budes dolazio cudices se zasto nije tu. Stvari nisu uvek tamo gde ih TI ostavis. Sasvim je sigurno da su tamo gde one zele i treba da budu.
Mene sam ostavio tamo!
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi