Od danas
Ovo sto sledi je prica iz ne tog istog ugla smesno male sobe u kojoj je uvek mracno jer sunce zaobilazi taj prozor koji je nekako neprirodno nakacen na tu smesno malu sobu. Ne, ona zaista ne gleda ni na jedan deo grada. Sama je tu u nekom, moglo bi se reci cudnom polozaju u odnosu na ostatak grada, na koji kao sto rekoh, ne gleda jer je uvek u mraku. Tuzno je to videti. A tek ako se dovoljno potrudis da uopste ne vidis, shvatis koliko sve gubi smisao. I dok ovo pisem nadam se da cu uspeti i tebi da kazem, a da to dopre do tebe u toj meri da me i poslusas. Zato, okreni se i bezi napred...
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi