Bolje nista...
Nikada nisam mogao da pojmim sta je potrebno da bih dosao u stanje u koje dolazim, mozda ne svaki dan, ali svaki put kada pogledam koliko je sve sumorno isto. Svaki put kada vidim koliko si okruzen sitnim nemirima duha i shvatim da je jedini put kojim ces naci mir onaj koji znas ali nikako ne zelis njime da krenes. Jeste problem i jeste sve tako tesko ali ti opet nisi tu.
Ovo je jedan od onih trenutaka kada samog sebe presecem tvojom mislju gledajuci duboko u odraz mojih ociju u tvojim. Cujem kako zatvaras oci i osecam kako dim cigarete duvas pravo ka meni. Tada otvaram oci a ti se smejes jer nisi tu.
Zatvorio sam vrata moleci se da ne mogu da se zakljucaju... Jer to i jeste jedini nacin da se ukradem i samog tebe sakrijem u mojoj smesno maloj sobi koja gleda na tvoju ulicu cak i kada moja ne. Pokupim se i nikada ti ne kazem gde si, a znam da ces znati da cu te naci.
Ja opet pricam u prazno! Ti mozda i slusas, ali ne onako kako bih ja to zeleo. Nije prvi put da sam ti ovo rekao...
Ustani!
Zatvorio sam vrata moleci se da ne mogu da se zakljucaju... Jer to i jeste jedini nacin da se ukradem i samog tebe sakrijem u mojoj smesno maloj sobi koja gleda na tvoju ulicu cak i kada moja ne. Pokupim se i nikada ti ne kazem gde si, a znam da ces znati da cu te naci.
Ja opet pricam u prazno! Ti mozda i slusas, ali ne onako kako bih ja to zeleo. Nije prvi put da sam ti ovo rekao...
Ustani!
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi